Legenda o Katarini

Znate li za legendu o Katarini, djevojci s Jankovca i njenoj nesretnoj ljubavi?
I dok koračate Park šumom Jankovac, dok vas iz polutame Maksimove špilje promatraju šišmiši „s nogama zabijenim u plafon“, dok do vas, kroz vjetar dopire zvuk Skakavca, tog impozantnog vodopada koji se od vrha do ponora spušta u dužini od 35 metara, naići ćete na Staklarsko groblje.
Ovdje u gustoj bukovoj šumi, tri groba svjedoče kako su ovdje, nekada davno, bili staklari. Svjedočanstvo je to vremena kada je na Papuku bilo života puno više nego danas, jer u 19. stoljeću, ovdje su bile četiri staklane, prvenstveno jer je u procesu nastajanja stakla, presudnu ulogu imao pepeo starih bukvi.
No, ta tri groba, na Staklarskom groblju imaju svoju priču. Po jednoj, do 1839. godine postojalo je groblje na kojem su danas vidljiva ta tri spomenika: upravitelja staklane i njegove obitelji. Nakon njih, ovdje je kročio Josip Janković, uredio dolinu… No, grof Janović ili pak harambaša Maksim Bojanić, kojeg su posebno obožavale žene ovoga kraja, su dio nekog drugog poglavlja…
Ovo je priča, o legendi, legenda o Katarini, nesretnoj djevojci, čiji duh i nadalje kroči šumama Jankovca. Oni koji pažljivo osluškuju, kažu, kako to, u noćima kada se spusti magla, kako to nije vjetar koji prolazi krošnjama, već je to duh nesretne djevojke. U tim „gustim noćima“, kažu kao se u noćima kada vjetar huči kroz stoljetna stabla, čuje njen glas. Ta legenda kaže, kako se Katarina, mlada djevojka, zaljubila u stasitog i naočitog sina upravitelja staklane. Bila je to zabranjena ljubav za koju upravitelj nije želio ni čuti. U svojoj nesreći, Katarina se odlučila baciti s vrha slapa Skakavca, udarivši desnim ramenom u stijenu, odbivši desnu ruku i izdahnuvši. I danas kameni križ koji se nalazi na Staklarskom groblju gdje, legenda kaže da je Katarina sahranjena, uz mrtvačku glavu koja simbolizira samoubojstvo, nema desnu stranu i čeka da se duh nesretne djevojke vrati…
A, možda ako se zateknete u utrobi Papuka, u maglovitim noćima, možda i vi čujete njen glas…
(www.vpz.hr, Fotografije: Kristijan Toplak)