Halštatski ratnici papučkih padina

Znate li da je u starijem željeznom dobu, iznad današnjeg sela Kaptol, živjela ratnička aristokracija?! Znate li da se na području Parka prirode Papuk nalazi arheološki lokalitet svjetskog značaja?
Arheološki lokalitet Kaptol – Gradci i Kaptol – Čemernica pronašao je svoje mjesto u svjetskoj literaturi…zaintrigirao i privukao međunarodne znanstvenike te svakom novom kampanjom istraživanja, daje nove informacije ali i otvara nova pitanja!
Čovjek je naseljavao Papuk još od prapovijesnih vremena, pogotovo južne obronke Papuka što potvrđuje niz arheoloških nalaza. Prirodno bogatstvo i dostupnost osnovnih životnih resursa poput vode, drveta i kamena osiguravalo je povoljne životne uvjete, dok je šumovito gorsko područje oduvijek pružalo ljudima utočište i hranu. Starije željezno doba je najbolje istraženo prapovijesno razdoblje na području PP Papuk. Na ovom prostoru, starije željezno doba približno traje između 750. i 300. godine prije Krista. U većem dijelu Europe, pa tako i u sjevernoj Hrvatskoj, u to vrijeme zapažamo pojavu širokog kompleksa halštatske kulture.
Kada govorimo o halštatskom ratniku ili ratničkoj aristokraciji koja je živjela na južnim obroncima Papuka, iznad današnjeg Kaptola, onda zamišljamo društvenu strukturu kojom dominira sloj ratničke aristokracije predvođen nekom vrstom knezova. Tadašnje društvo je uspjelo ovo područje učiniti vrlo bitnim i nezaobilaznim europskim središtem u željeznodobnim trgovačkim putovima od Grčke do zapadne Europe. Njihova moć i bogatstvo ležali su u kontroli trgovačkih putova kojima su sirovine odlazile prema naprednim sredozemnim kulturama, prvenstveno Grčkoj i Italiji, a odakle su dolazili skupocjeni predmeti vrhunske zanatske izrade dotada neviđeni na prostoru srednje Europe. Isto tako snaga pojedinih zajednica i njihovih vladara u utvrđenim sjedištima ovisila je i o kontroli nad prirodnim resursima kao i o ratničkoj moći koja je bila stup čitavog društva.
Bili su najvjerojatnije odlični konjanici i konj je bio vrlo cijenjena životinja, pa i statusni simbol ratnika – konjanika, pripadao je samo najsposobnijim osobama u društvu. Također, moć i bogatstvo ratnika odražavala se i u njihovom oružju. Osim kopalja i sjekira, oružja karakterističnog za čitav prostor halštatske kulture, u grobovima kaptolskih kneževa nalazimo i bruseve-žezla s ukrašenim brončanim drškama, bimetalnu bojnu sjekiru i konjsku opremu proizvedenu na način i po ukusu moćnih konjanika s Istoka. Međutim, najznačajniji nalazi su primjerci obrambenog naoružanja. Osim središnje ploče štita koja dolazi iz srednje Italije, svi ostali primjerci su grčkog porijekla. Riječ je o grčko-ilirskoj kacigi, korintskoj kacigi i paru knemida. Važnost i bogatstvo središta u Kaptolu, kao i njegovu iznimnu vrijednost u europskim okvirima najbolje ilustrira činjenica da je riječ o daleko najsjevernijim primjercima spomenutih tipova.
Vrlo bitno je spomenuti da su se istaknutiji članovi društva sahranjivali u velike grobne humke – tumule, zemljane humke, što je primjer i sa arheološkim nalazištem u Kaptolu. Ukopi pod tumulima bili su ili kosturni ili paljevinski, a u Kaptolu su pronađeni samo paljevinski grobovi. Kao i danas, i tada je postojao cijeli obred pokapanja pokojnika. S obzirom da imamo pronađene samo paljevinske grobove, početak obreda pokapanja je bio pripremanje lomače potrebne za spaljivanje pokojnika. Vrijeme trajanja spaljivanja pokojnika, a radilo se i o nekoliko dana, ovisilo je o nekoliko čimbenika. Možda je najbitnije spomenuti atmosferske prilike, to jest, je li kišno vrijeme, vjetrovito, u kojem je godišnjem dobu pokojnik umro, itd. Na kraju, pokupili bi se koštani ostaci pokojnika i najčešće su se stavljali u žaru ili urnu. Žara ili urna se stavljala u komoru, koja je najčešće bila drvena i obzidana kamenjem. Zatim bi se taj grob nasuo zemljom. Osim koštanih ostataka, u žaru se stavljala i ratnička oprema ili nakit u kojoj je bio pokojnik bio spaljen, a imamo i primjera ukopa pokojnika sa konjskom opremom, koju je pokojnikov konj imao na sebi za vrijeme vlasnikova života.
Zahvaljujući raznim znanstvenim disciplinama, mi danas možemo jako puno saznati o životu u vrijeme starijeg željeznog doba ili spol pokojnika, te koliko je godina osoba imala kad je umrla, zatim što su jeli i je li im se prehrana bazirala više na mesu ili žitaricama. Stoga, zahvaljujući znanstvenoj disciplini paleozoologiji, koja proučava životinje, i paleozoološkim analizama provedenim na životinjskim ostacima s nalazišta Kaptol – Gradci može se zaključiti da su željeznodobni ljudi jeli kravu, svinju, ovcu, kozu i jelena, a također su nađeni i ostaci konja. Paleobotaničke analize pokazale su da su željeznodobni stanovnici Kaptol – Gradci jeli jabuke, ječam, pšenicu, pir i kesten.
U sklopu projekta „Geopriče UNESCO geoparka“ (Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava KK.06.1.2.01.0002) bit će izrađen i Geo-info centar u Voćinu. U arheološkom postavu, značajno mjesto zauzimat će i željeznodobni arheološki lokalitet Kaptol – Gradci i Kaptol – Čemernica gdje će se kroz opisne panele i skulpture posjetitelje educirati o ovome svjetski bitnome arheološkom nalazištu. Također, plan je i samo arheološko nalazište sačuvati od zaborava te ga uvrstiti u turističku ponudu Parka prirode Papuk kao arheološki park.